Mentalno zdravlje je danas u kontradiktornom položaju. Koliko god stavljali akcenat na njega, toliko se u praksi zanemaruje. Pandemija i sve ostalo što nas je snašlo, predstavlja začin, koji je dodatno uticao na ovo polje medicine. I misli i duša mogu da se razbole, to jasno osjetimo ali ipak ne pridajemo pažnju njhovom liječenju. Srećom, […]
Mentalno zdravlje je danas u kontradiktornom položaju. Koliko god stavljali akcenat na njega, toliko se u praksi zanemaruje. Pandemija i sve ostalo što nas je snašlo, predstavlja začin, koji je dodatno uticao na ovo polje medicine. I misli i duša mogu da se razbole, to jasno osjetimo ali ipak ne pridajemo pažnju njhovom liječenju. Srećom, nauka je iznjedrila ljude koji znaju da usmjere misli kada oni sami nisu sigurni kuda treba. O svemu ovome detaljnije sam pričala u intervju-u za portal ZdraviJa.
Obzirom da sam neko ko već dvije godine intezivno radi on line psihoterapiju sa klijentima iz cijelog svijeta, mogu slobodno da kažem da je pandemija uticala na pogoršanje mentalnog zdravlja uopšte. Ono što smo primijetili kao najčešću pojavu koja se ponavlja iz dana u dan jesu anksiozna stanja, sa akcentom na panične poremećaje. U ovakvim kriznim okolnostima, profesionalci iz mentalnog zdravlja negdje i očekuju pojavu ovakvih stanja, jer ovo nije prva krizna situacija u svijetu, i negdje se pretpostavlja da će se posljedice po mentalno zdravlje tek vidjeti za nekoliko godina kao jedna zakašnjela reakcija u vidu depresije, i mnogih drugih poremećaja u mentalnom zdravlju.
Psiholozi i psihoterapeuti odavno pričaju o važnosti samopoštovanja i samopouzdanja, nije to ništa novo, samo što je sada sa pojavom pozitivne psihologije i nestručne selekcije svega i svačega na tržištu, taj segment ličnosti dobio na značaju, pa tako ljudi misle da se samopouzdanje može dobiti iz jedne pročitane knjige ili uputstva. Naravno da je priča u vezi sa tim mnogo komplikovanija, nego što nam je prezentovano. Radi se o bazičnoj strukturi ličnosti, koja se gradi godinama kroz odrastanje i odnos sa primarnom porodicom. Ako je tu sve bilo u redu, ako smo imali dovoljno podrške razumijevanja i ljubavi, nećemo mnogo uložiti vremena u rad na samopouzdanju. Međutim, ako smo odrasli u traumatskoj sredini, rad na samopoštovanju zahtjeva kontinuiranu psihoterapiju u kojoj učimo izgradnju zdravih osnova u ličnosti.
Najvažniji segment naše ličnosti leži u ranom djetinjstvu. Period do 7-8. godine je od izuzetnog značaja u bazičnim postavkama naših struktura, odnosno u zavisnosti od toga kakav odnos smo imali sa roditeljima ili još važnije oni sa nama, to postajemo i to jesmo uz male korekcije u odraslom dobu.
Uvijek izlaz postoji. To naravno nije lako objasniti nekome ko je već duboko u kliničkoj depresiji ili se bori sa nekim drugim mentalnim smetnjama. Ali apsolutno je važno da imamo barem jednu podržavajuću osobu oko nas, koja će nam biti vjetar u leđa da potražimo pomoć. Pomoć je uvijek u rukama struke. To podrazumijeva ljude koji su se školovali za profesionalce, koji su se u međuvremenu edukovali u svojoj struci, i koji su u kontinuitetu posvećeni svom poslu.
Uvijek može biti pravi momenat. Važno je naglasiti da kod psihoterapeuta ne idu samo ljudi koji imaju aktuelno neki problem. Postoji nešto što se zove mentalna higijena. To vam je najsličnije kada vam stomatolog kaže “kontrola za 6 mjeseci”. Dakle, ne morate čekati da se problem javi, možete se baviti preventivnom mentalnog zdravlja, a to znači da ste barem jednom u životu imali razgovor sa psihologom.
Tema je veoma kompleksna i zahtjeva jedan intervju koji bi se odnosio samo na to. Obzirom da sam ja neko ko je školovani psiholog i školovani psihoterapeut, a to podrazumijeva odgovarajuće licence i diplome, i jedan dug vremenski period života koji je podrazumijevao školovanje iz ove oblasti, ja ću apsolutno uvijek dati prednost struci. Međutim, iskustvo nam kaže da u struci ima mnogo „nestručnih“! Šta to znači? To znači da se nisu mnogo bavili strukom, a imaju diplomu. Kada se radi o „kursu“ neke škole ili pravca psihologije, ima mnogo ljudi koji su jako motivisani i zainteresovani za rad, pa samim tim uče, edukuju se i zaista imaju dobar pristup radu. Ali u tom miksu svega i svačega , priznajem, ima najviše prostora za manipulaciju i izvor zarade, što nikako nije dobro. Zato, sam stava da svako ko odluči dati svoj novac kod bilo koga, neka sam procjeni da li je to za njega dobro ili ne.
Vodite računa o mentalnom zdravlju, jer ko će, ako nećete vi!
Kao što je i sama pomenula, Danijela se bavi online psihoterapijom, te možete obaviti razgovor na kojem god dijelu svijeta da živite. Putem njenog Instagram profila svakodnevno se možete informisati i edukovati o nekim najčešćim tegobama i svakodnevnim situacijama sa kojima se svi susrećemo.
Psihoterapijske seanse se rade po principu KBT terapije. Uobičajno trajanje jedne seanse je 45min. Seanse se rade jednom sedmično.
Ukupan broj seansi dogovaramo zajedno. Cijena jedne seanse iznosi 174 KM (87 €).
Plaćanje možete obaviti putem debitne ili kreditne kartice.
Radi se preko Zoom aplikacije. Termine izaberite u sljedećim koracima i to je to. Minimalan broj termina za uplatu je 5! Time stičete uslove za kontinuiranu psihoterapiju.